jedrenje-materijali

FINN KLASS

Jedrilica Finn je projektirana 1949. Konstruktor je bio Šveđani Rickard Sarby. Njegova specijalnost je projektiranje kanu čamaca. Finn je konstruiran kako bi se natjecao na izlučnom natjecanju (projekta) jedrilica jednosjeda za učestvovanje na ljetnim Olimpijskim igrama u Helsinkiju. Na prethodnim Olimpijskim igrama jednosjedi su birani na način da zemlja domaćin odlučuje koji će se tip jedrilice natjecati i tako svake godine se jedrio uglavnom drugi tip jednosjeda. 1948 u Torquay-u se jedrio tip Firefly. Klasa Finn se pojavila najkasnije ali u svim izlučnim jedriličarskim testovima za izbor jedrilice za Olimpijadu ona se najviše puta izborila i nastupa sve do danas. Razlog tomu je jednostavna i pristupačna gradnja svakom dobrom konstruktoru i majstoru brodograditelju, a jedriličarima širom svijeta, usavršavajući vještinu jedrenja i regatavanja postaje vrlo popularna. Unatoč stalnom unapređivanju i tehnološkom razvoju ostalih jednosjeda, značajne promjene u tehnologiji izrade i tehničkim poboljšanjima kod izrade Finn jedrilice, klasi osigurava stalnost, sigurnost i miran san.


Od 1949. do 1960. svi su trupovi jedrilica bili građeni od drva, kako hladno svijano drvo oblikovano pomoću kalupa tako i kuhane drvene trake – radi lakšeg savijanja - lijepljene u kalupu a rađene u poznatoj radionici Fairey Marine. Previše dugo je glavna tema razgovora bila krivljenje drvenih jarbola promjena njihovih svojstava te razvoj u izradi jedra, prilagodljivost jedra na drveni jarbol i slično.
U to vrijeme klasom je dominirao i kao jedriličar posebno kao autoritet Danac Paul Elvestrom Olimpijski pobjednik u Finnu 1952, 1956 i 1960. Uvođenjem staklo-plastike u izradi trupa jedrilice (1961.)završilo je doba drvenih finova . Posljednje prvenstvo koje je dobila drvena jedrilica je 1964., a kormilario je Raudaschl. Jarboli su se i dalje proizvodili od drva građeni u Brazilu od firme Georges Bruder, u to vrijeme vodećeg proizvođača jarbola.
Rang lista kormilara, jedrilice,jedra i jarbola 1968.godine:
1. Akerson Newport Raudaschl Bruder
2. Wind Elvstrom Elvstrom Elvstrom
3. Mares Raudaschl Raudaschl Bruder
4. Mankin Raudaschl Raudaschl Bruder
5. Anderson Newport Anderson Marinex
6. Zaweiga Elvstrom Raudaschl Bruder
7. Raudaschl Raudaschl Raudaschl Bruder
8. Dehmel Elvstrom North Bruder
9. Werenskold Raudaschl Raudaschl Bruder
10. Binkhorst Raudaschl Raudaschl Bruder

1972 klasa uvodi na Olimpijadi u Njemačkoj Needlespar aluminijske jarbole. U početku su bili takozvani 3B kruti jarboli sa elipsastim donjim dijelom (sekcijom). Vrlo se brzo uvodi sistem 3M sa okruglom donjom sekcijom koja se sužavala prema vrhu jarbola. S ovakvim jarbolima se jedri sve do uvođenja karbonskih jarbola. U kasnim sedamdesetim tvrtka Nord sail ima veliki utjecaj na klasu koju drži sve do današnjih dana.
Nekoliko vrlo kvalitetnih drvenih trupova jedrilica Finn građene su u radionici poznatog Petera Taylora u Salcombe, i tada u srednjim sedamdesetim godinama baš on počinje graditi Finove u staklo plastici sa karbonskim vlaknima sa duplim dnom koji su dominirali nekoliko godina. U međuvremenu Kanadska firma Vangurd izrađuje vrlo kvalitetne jedrilice. Sa vrlo malim tolerancama u obliku trupa, dobro raspoređenom težinom i dobro uravnoteženom krutošću i savitljivošću počinje njihova dominacija u izradi i prodaji od kasnih sedamdesetih do 1993. Novo vrijeme za klasu počinje uvođenjem karbonskih jarbola i plastičnih (Mylar) jedara u 1998.godini. Mijenjaju se vrlo stroga pravila, pomiče se jarbol prema naprijed, usavršava se oprema (okovi) na palubi. Nastaju uistinu vrlo dobri brodovi, daleko moderniji pogotovo u Ujedinjenom Kraljevstvu, a izrađuje ih Tim Tavinor pod firmom Devoti boats u Burhnam on Crouch.(Danas se još izrađuju Devotijevi brodovi ali u Istočnoj Europi.) Posljednjih godina stari graditelji su još uvijek aktivni u izradi Finnova. Posljednjih godina ostali graditelji finnova su jednako aktivni. Sveukupno se finnovi mogu podijeliti u tri razdoblja. Mnogi Vanguardovi finnovi su opremljeni sa karbonskim jarbolima, plastičnim jedrima i odgovarajućim
Vrlo dobrim okovima i opremom te je Vanduard ostao ozbiljan takmac na tržištu, uz bok Devotiju Lemieux (Kanada),Pata(Mađarska), Lanaver (Francuska). Razdoblje „klasike“ predstavljaju brodovi prije pojave Vanguarda i njegove duge dominacije a nosili su Needlspar / Dacron takelažu. U Britaniji, su brodovi koje je gradila radionica Taylor usporedo sa ostalima koji su također nosili kombinaciju Needlspar / Dacron. Priprema, štimanje i jedrenje ovih jedrilica dobro je pokrivena i praćena dobro i precizno napisanim uputama za jedrenje u finnu koju je štampao Britanski jedriličarski savez. Ove su upute pisane osamdesetih godina za kombinaciju jedrilica Vanguard / Needlespar 3M/ North combination. Tako zvano razdoblje „visoke kvalitete“ doba drvenih jarbola. Malo je drvenih jarbola preživjelo iako se njima pridavala velika pažnja kod odabira drva njegovo lijepljenje i prilagođavanje jedrima, dobivajući zakrivljen oblik. Ipak lomovi takvih jarbola je bila učestala pojava.


TRUP JEDRILICE
1955.godine radionica Fairey Marine počinje proizvoditi prve jedrilice(trupove). Proizvela ih je preko stotinu do 1963.godine, kada je ugasila proizvodnju. Trupovi ovih jedrilica su obično izrađivani u tri dijagonalna sloja furnira breze međusobno lijepljeni u specijalnim pećima. Ovakav način izrade omogućio je zaštitu od truljenja, i osigurao njihovu dugu trajnost. Po istom načinu proizvodnje Fairely je napravio cilindrične tankove sa obje unutrašnje strane trupa radi sigurnosti jedriličara koji su dobili na taj način nepotopivu jedrilicu. Farely je osim kompletnih jedrilica proizvodio i prodavao kit verziju jedrilica ostalim proizvođačima i kupcima amaterima koji su ih poslije sami završavali ugrađujući svoju palubnu opremu i sigurnosne tankove. Tako su mnogi Faierly-jevi brodovi bili dovršavani pa registrirani i nakon prestanka proizvodnje radionice Fairely Marine.
Elvstrom finnovi bili su među prvim jedrilicama koje su izrađene od staklo plastike. Njegove jedrilice su bile vrlo dobre u konkurenciji sa ostalima u šezdesetim, a ostale su vrlo uspješne u međuklupskim natjecanjima sve do kraja 1970.godine.
Od 1962 do 1973 radionica Pearson je izrađivala vrlo dobre jedrilice od staklo plastike ali ne toliko konkurentne za velika takmičenja i Olimpijadu. Uglavnom su ti vrlo solidni brodovi bili za treninge i međuklupska takmičenja. Prestali su se proizvoditi 1973 ali su zapamćeni po vrlo dobrim rješenjima opreme i sigurnosnih tankova.
Tiptree Marine iz Essex-a izradila je nekoliko finnova od staklo plastike sa vrlo malim tankovima i vrlo čvrstim i solidnim trupovima i dobrim rješenjima opreme. Izrađivala ih je u razdoblju između 1967-1969. Ove jedrilice ne tako dobre kao one Pearsonove, nisu se iskazale radi nešto veće težine trupa nego što je težina kod ostalih finnova.

JARBOLI
Uobičajeno je mišljenje da teškim jedriličarima odgovaraju kruti jarboli, dok savitljivi i meki jarboli odgovaraju lakšim jedriličarima. Svejedno, savijanje jarbola sa strane, naprijed ili straga pratila je jedriličare tijekom čitave njihove karijere. Poznato je pravilo da jedra moraju ljubiti jarbole pa ih je vrlo važno nabavljati u kompletu nove nego polovne i pojedinačno. Collar drveni jarboli proizvedeni u Oxvordu vrlo kvalitetni klupski jarboli. Bruder jarboli proizvedeni u Brazilu bili su vrlo kvalitetni drveni jarboli koji su pobjeđivali svjetska prvenstva više puta. Izgledali su vrlo nezgrapno debeli sa rupom u sredini, lantina (boom) nisu bili spojeni okovom već ja lantina (boom) prolazila kroz rupu na jarbolu. Prije pojave aluminijskih jarbola Boyce drveni jarboli bili su jako uspješni i kvalitetni. Nakon 1972 firma John Boyce sa sjedištem u Bumham –on-Crouchu, također je počela sa proizvodnjom aluminijskih jarbola koristeći ovalne profile cijevi koje je varenjem sužavala prema vrhu jarbola. Jarboli su bili vrlo uspješni u klasama OK ali se u klasi finn nisu pokazali tako uspješni. Naprosto je odlukom udruženja na olimpijadi 1972. Određen proizvođač Needlespar, i samo se taj tip jarbola mogao koristiti, kako bi se izbjegla velika razlika između raznih proizvođača drvenih jarbola. Domaćin Olimpijade je sve finnove opremio jarbolima. Raniji jarboli su bili elipsastog oblika u donjem dijelu ali prema vrhu postepeno su se sužavali, zalijepljeni i zaoštreni prema stražnjoj strani.

SVE O JEDRILICI FINN
Jedrilicu finn projektirao je 1949.godine Rikard Sarby. On je proizveo i prvi drveni prototip, kojim se prijavio na natječaj Finske jedriličarske federacije za odabir single handed dinghija (jednosjeda) za Olimpijske igre u Helsinkiju 1952.godine, a prihvaćen je neposredno pred Olimpijskih igara. Kompletiran „Finac“ težak je 120 kilograma. Optimalna je težina vrhunskog takmičara je između 85 i 95 kilograma. Kao i ostale olimpijske klase Finn klasa ima stroga pravila a dozvoljena su minimalna odstupanja, no ono što ovu klasu odvaja od ostalih klasa je brzo prilagođavanje pravilima i novim materijalima i tehnologijama.
Finn je prava muška olimpijska jedrilica, klasa u kojoj se na vrhunskim svjetskim natjecanjima uglavnom ne događaju iznenađenja. Pravilo je da u finnu jedriličari počinju postizati prave rezultate tek kada se približe, zreloj jedriličarskoj, tridesetoj godini.Za vrhunsko jedrenje u ovoj klasi pored odlične fizičke kondicije potrebno je izuzetno puno teoretskog znanja i još više iskustva.

SAVIJANJE JARBOLA – PRILAGODBA JEDRA
Naime, uz dobar ili odličan brod (trup) neobično je važno da je jarbol „pogođen“ i da jedro dobro „prilegne“ na njega pa da udruženi pravilno rade. Jedriličari znaju koliki je problem u savijanju jarbola, koji se može možda usporediti sa motkom skakača u vis. Jarbol je izrađen od kompozitnih materijala ( karbon + epoxi smole ) i vrlo je savitljiv. Savijanjem jarbola regulira se profil jedra, što je aerodinamični izravno povezano sa silom potiska i silom otpora po principu avion-krila. Zbog toga je potrebno da se od dva, tri jarbola i dva, tri jedra izabere prava kombinacija, koja se zatim dorađuje. Jarbol se brusi da bi bio savitljiviji ili se ponegdje dodaju slojevi karbona i smole kako bi pojedini dio postao krući. Tako se i jedro može prilagoditi jarbolu. (Karlo Kuret)

JEDRILICE FIN KOJE SU IZRAĐENE U LABUDOVOJ RADIONICI
Jedrilica „Stipanska“, „Orud“, „Orud II“
Najstarije jedrilice finn su imale kunj na lantini koji je služio umjesto wanga. Imale su platnena jedra. Prva dakron jedra su se nabavljala u Trstu, u ulici Via Veneto 10, kod Maškovita.
Fabris Minski je jedrio 1974-75.sa jedrilicom finn izrađene od drva marke Raudaschl, i drvenim jarbolom Georges Bruder.

JEDRILIČARI


Asanović (Nina)
Cicarelli Lukša
Bauman Karlo
Bonači Jere
Dešković Petar, jedrio je u Yoli i u finna
Dobrić Nenad
Bui Ante (Toni) je jedrio u Labuda,ne sičam se da je jedrio u Splita.
Dragičević Jure je jedrio u yolu pa u finna.
Pivčević Tonko
Uroš Petrošić je jedrio u yole, i u finna kad je Labud uveo finna, poslije nastavio u Lučici jedriti finna.
Gašpić Jole
Balov Miro(Mornar),Bonači Jere jedrio skupa kad i Balov
Fabris Minski
Kliškinić Vlado
Radman Željko
Kolombatović Paško (Mornar)
Lolić Leo(Zec)
Čapkun Tonko
Alujević Damir
Dumanić Bogdan
Jelačić Igor-Ban
Javorčić(Karamba)
Righi Davor
Barić Nikša-Slon
Prančević Marko
Mrduljaš Marin
Staničić Leo
Orhanović Stipe
Vukas Denis (Orsan-Dubrovnik)Kalebić Zoran (Galeb-Rijeka)
Priča Lukše Cicarellija
Priča ide ovako: gradila su se dva finna, jedan za Dragičevića a drugi mislim za Buja. Minski je radio u našoj radioni i imao je neopisivu volju jedriti. Odlučeno je da naprave trećeg finna, u radioni pa makar radili noću. Finn imenom „Stipanska“, namijenjen je Juri, „Orud“ Ivi Buju, a treći Mimi. Onda se jednom kao i uvijek pojavio Pjero Dešković. Govorio je da on mora jedriti da je on zaslužniji i tako je, po Miminim riječima, taj treći finn pripao Pjeru. Mislim da bi to mogao znati kalafat iz Komiže Zanki koji je u to vrijeme radio u radioni. Ja se sječam da su dva finna jedrila, treći finn je postavljen na „skaladu“- istezalište. Tu se Minski nešto vrpoljio gledajući ga, onda se pojavio jedan član kluba i nabacio da će u taj treći finn sjesti Pjero. Minski je poludio, bio je izvan sebe rekao ako do toga dođe da će razbiti jedrilicu. Kod nas u Splitu klasa finn je bila jako razvijena, veliki impuls floti su dale Mediteranske igre 1979.godine. Na svakoj je regati redovito bilo između 30 i 40 jedrilica isto tako na prvenstvu države nikada manje od 30 jedrilica.
Odakle su dolazili jedriličari:
Iz Zadra nije bilo finista , iz Opatije je jedrio Čičin-Šain.
U Labuda je jedrio u Yoli Nina Asanović, od yola su bile „Tiha“ i „Dvainka“
Prva regata u ovom akvatoriju je bila 1.svibnja. Do tada se nije jedrilo, zimi ne. Prvi jedriličari koji su počeli jedriti smo Mimo i ja. Inače prvi izlazak na more je dan uoči regate i to je to.
Mislim da je Boro Vujnović bio prvi tajnik klase finn. Ili neko vojno lice iz Mornara, koji je također proizvodio finnove ,tada je radionu vodio Vice Kolombatović otac Lela – Paške Kolombatovića, on je izrađivao finnove upravo za Balova, Bonačija, Pivca, Lela.
Prije mene je tajnik bio Marko Vanjaka, pa opet Vujnović Boro i nakon njega ja, najduže. Nakon mog mandata Mišura Bartul. Cicarelli tj. ja sam bio najduže nacionalni tajnik klase finn od 1977.-2004.
Tajnik se bira na prijedlog članova klase a usvaja ga izvršni odbor HJS.
Prvi labudovi finnovi su izgrađeni u labudovoj radionici i zvali su se „Stipanska“,“Orud I“ i „Orud II“. Bili su građeni od uzdužnih letvica vezani „korbama“- rebrima . Spajani su bili zakovicama i čavlima. Paluba je bila napravljena od šperploče. Svi su se finovi bojali uljenim bojama. Jarboli su bili drveni jednako tako izgrađeni u našoj radioni. Bili su lijepljeni sa rupom u poziciji lantine (boom).U utor se stavljao drveni „kunj“ kajla, koji je bio vezan nekim laštikom, neki primitivni način zamjene za wang. Jedra su bila od platna, govorilo se o jedrima Moškovita.
1969.
Bura –Makarska, finn jedrilica broj na jedru 48.

Rođen: U Splitu 28 veljače 1970. Otac Leo, majka Silvija, rođ. Terzić.
Diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.
Klub: JK Labud – Split
Klasa: Kadet ,1981; optimist, 1982; modeli „K“ 1982; 420 1982; laser, finn, krstaši, „12“



Herci Čaljkušić-Ganza:
Karlo je svoje prve regate zajedrio kao „Labudov“ optimist. Vrlo rano „bježi“ svojoj generaciji te u klasi Europa odmah zadaje muke starijima. Na državnom prvenstvu 1984.godine bio je drugi. Karlova uspješna karijera naviještena je u klasi laser u kojoj tri godine za redom od 1986. osvaja naslov juniorskog prvaka države. Na prvenstvu Balkana 1988.godine osvaja 2.mjesto, a iste godine osvaja brončanu medalju na Juniorskom prvenstvu Europe u Austriji.
Godine 1989. započinje karijeru u zahtjevnoj i izazovnoj olimpijskoj klasi finn . Već na Juniorskom prvenstvu Europe 1991.godine zauzima 4.mjesto., a uspješnim nastupima u seniorskoj konkurenciji otvara put za svoju prvu Olimpijadu u Barceloni 1992.godine.
Ranih 90-ih slijedi čitav niz prestižnih regata Svjetskog kupa. Tako je u francuskom Hyeresu 1993. godine zauzeo 5. mjesto, drugi je na Otvorenom prvenstvu Italije na Lago di garda 1994.godine, na Otvorenom prvenstvu Australije 1995.godineje 5.,na Prvenstvu svijeta1995.godine 14.,a na Prvenstvu Europe 1995. zauzima 8.mjesto.
Godina 1995. Definitivno je godina Karlovog uzleta, njegovog ulaska među 10 najboljih. Već sljedeće godine postiže do tada svoj najbolji rezultat – 4. mjesto u konkurenciji 72 najbolja natjecatelja na Seniorskom prvenstvu svijeta u francuskom La Rochelleu, samo dva mjeseca prije početka Olimpijskih igara 1996. godine. Nažalost u Atlanti se, usprkos velikoj želji, stvari nisu odvijale kako se nadao pa je Karlo svoj drugi nastup na olimpijskim igrama završio na 19.mjestu.
Za Karla 1997.godina počinje odličnim plasmanima na regatama Svjetskog kupa – 3.mjeto u Lago di Garda, 2.mjestu u Anziju te izuzetno 5.mjesto u francuskom Hyeresu u konkurenciji koja je na razini svjetskog prvenstva.
Zahvaljujući Karlovim rezultatima i njegovom ugledu u vodstvu klase finn , ali i zahvaljujući uspjesima Minskog Fabrisa i uspjesima sekretara klase finn Lukše Cicarellija, u 1997. godini „Labudu“ pripada organizacija Prvenstva Europe za klasu finn.
Na Europskom prvenstvu u svom rodnom gradu Karlo zauzima 5.mjesto Izbija na 4.poziciju svjetske rang-liste.
Krajem 1997.godine Karlo privodi kraju svoj studij strojarstva, ali se upušta u neizvjestan i mukotrpan projekt razvoja jedara za finn. Tehničku podršku pronalazi u Zvonimiru Beziću i Haku Peroviću(jedrariji „Victory“). Uspjeh je bio iznad svih očekivanja! Već 1998.godineovo jedro pobjeđuje na Svjetskom prvenstvu u Grčkoj. Danas ga koristi više od trećine najboljih finn-aca u svijetu.
Zauzevši 6.mjeto na Svjetskom prvenstvu u Ateni 1998., 4.mjestu na Otvorenom prvenstvu Australije 1999.godine te konačno iste godine 5.mjesto na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu, Karlo je izborio mjesto u hrvatskoj olimpijskoj momčadi za Sydney 2000.
U olimpijsku godinu 2000. Karlo ulazi nakon zdravstvenih problema koji su ga pratili tijekom 1999.godine. Zahvaljujući sportskoj volji i upornosti, kao i podršci iskusnog finca, prijatelja Lukše Cicarellija te cijelog malog stručnog tima koji se okupio kako bi njegov talent i trud konačno bio ovjenčan i zasluženim sjajem, u travnju 2000. na Palma de Mallorci u konkurenciji 68 jedriličara iz 25 zemalja Karlo ostvaruje svoj san i „Labudov“ predolimpijski san – osvaja srebrno europsko jedro! Karlo kao novi europski viceprvak, rasterećeniji i samopouzdaniji kreće u Sydney na svoju treću olimpijsku regatu.

Nastupio na OI 1992; 1996; 2000; i 2004.godine.
2003.godine rangiran je na drugom mjestu na ISAF-ovoj rang listi.
1997. izabran je za jednog od dvojice potpredsjednika (IFA) Svjetske jedriličarske federacije za klasu finn.
„A Karlo Kuret je takvo ime, takav izvor znanja, nadarenosti, iskustva i uspjeha u klasi finn da ga se isplati zvati u Novi Zeland – i to platiti“ i tu počinje priča o žalosnoj pojavi da znanje i talent cijene i prepoznaju bolje u svijetu nego kod nas u Hrvatskoj, naravno ne samo u Kuretovom slučaju.
„U finnu je vrlo bitna fizička pripremljenost i ta da bez snage staviš jednog genijalca i legendu Zlatana Zoričića u brod, on bi na regati ispa smišan, a fenomenalan je.“
„Ne vagon, ali potpuno spremni jedriličar u finnu morao bi biti u stanju gurati pomalo auto uz blagu uzbrdicu.“

KARLO KURET PRVI NA ISAF LJESTVICI (NAJBOLJI NA SVIJETU)
Splitski jedriličar Karlo Kuret ušao je u povijest kao prvi Hrvat koji je došao na prvo mjesto rang-liste Međunarodnog jedriličarskog saveza(ISAF). Kuret je na čelno mjesto olimpijske klase finn došao konstantno dobrim rezultatima ove godine. Spličanin ima 4654 boda, 63 više od Poljaka Mateusza Kusnierewicza, a potom slijede Grk Emilios Papathanasiou, Britanci Adrew Simpson i Ben Ainslie.

Rezultati na Olimpijskim igrama:
XXV Olimpijske igre, Barcelona 1992.
1992.Klasa Finn, Kuret Karlo, 22.mjesto

XXVI Olimpijske igre, Atlanta 1996.
Klasa Finn, Karlo Kuret, 19.mjesto

XXVII Olimpijske igre, Sidney 2000.
Klasa Finn, Kuret Karlo, 10.mjesto

XXVIII Olimpijske igre, Atena 2004.
Klasa Finn, Karlo Kuret, 4.mjesto

Rezultati na svjetskom prvenstvu:
1995. Melbourne, Australija klasa finn, 14.mjesto
1996. La Rochelleu, Francuska, klasa finn, 4. mjesto
1998. Atena, klasa finn, 6. mjesto
1999. Melbourn, klasa finn, 5. mjesto
2000. Waymooth (GBR), klasa finn, 6. mjesto
2001. Marblehead (SAD), klasa finn, 8.mjesto
2002. Atena(Grčka), klasa finn, 4. mjesto
2003. Cadiz (Španjolska), klasa finn, 10. Mjesto
2004. Rio de Janeiro (Brazil), klasa finn, 8.mjesto

Rezultati na europskom prvenstvu:
1988. Austrija, klasa laser (juniori), 3.mjesto
1990. klasa finn (juniori), 9.mjesto
1991. klasa finn (juniori), 4.mjesto
1993. klasa finn, 12.mjesto
1995. (Balaton) klasa finn, 8. mjesto
1997. Split, klasa finn, 5.mjesto
1998. Vilamoura, Portugal, klasa finn,19. mjesto
2000. Palma de Mallorca, klasa finn, 2. mjesto
2001. Garda (Italija) klasa finn, 4.mjesto
2002. Cesme, (Turska) klasa finn, 3. mjesto

Rezultati na mediteranskim igrama:

Rezultati na balkanskim igrama:
1988. klasa laser, 2.mjesto
1990. klasa finn juniori, 1.mjesto

Rezultat na državnom prvenstvu:
1983. Modeli klasa DM-juniori, 1. mjesto
1984. klasa europa, 2.mjesto
1986. klasa laser-juniori, 1. mjesto
1987. klasa laser-juniori, 1. mjesto
1888. klasa laser-juniori, 1. mjesto
1988. klasa finn, 3.mjesto
1988. klasa finn-junior, 1.mjesto
1991. klasa finn, 1.mjesto
1992. klasa finn, 1.mjesto
1993. klasa finn, 1.mjesto
1994. klasa finn, 1.mjesto
1995. klasa finn, 1.mjesto
1997. klasa finn, 1.mjesto

Rezultati na prvenstvu Dalmacije:
1987. klasa „laser“ , 1. mjesto

Rezultati na prvenstvu Splita:
1982. klasa modelari „K“ 1.mjesto
1985. klasa „Europa“ 1.mjesto

Ostali rezultati:
1990. Split, Velika nagrada Jadrana, klasa finn, 2.mjesto
1993. Hyeres, klasa finn, 5.mjesto
1994. Otvoreno prvenstvo Italije, Garda, klasa finn, 1. mjesto (40 jedrilica)
1994. Riva del Garda, klasa finn, 2.mjesto
1994. Predolimpijska regata Anzio finn, 4.mjesto (41 jedrilica)
1994. Otvoreno prvenstvo Australije, klasa finn, 5.mjesto (49 „finaca“).Iza sebe je ostavio niz prokušanih svjetskih asova i nositelja najsjajnijih odličja sa svjetskih i europskih prvenstava te Olimpijskih igara. Prvi je bio Novozelanđanin Dean Barker, drugi je bio svjetski prvak Francuz Philippe Presti

1994.Međunarodna regata Anzio kod Rima (Italija), klasa „Finn“ 9.mjesto(52 jedrilice)
1994.Međunarodna regata Medemblik, klasa „Finn“, 10. mjesto (63 kormilara)
1994.Međunarodna regata Kiel, klasa „Finn“, 9. mjesto (60 kormilara)
1994.Predolimpijska regata Savannah (SAD). podijelio je 14. i 15. mjesto.
Jedrilo se po vrlo snažnom vjetru a regatu je skratio najavljeni tajfun „Erin“ koji je prisilio jedriličare da ostanu na kraju. Karlo kuret je jedrio u iznajmljenom brodu koji je uz to još u isporuci kasnio tri dana pred natjecanje. Pobjednik regate je Šveđanin Frederik Loof.
1995. regata Kieler Woche, klasa „Finn“ 9.mjesto (konkurencija od 60 svjetskih jedriličara)
1996. predolimpijska regata u Miami Beachu na Floridi 12.mjesto Finn, (konkurencija 63)
1996. predolimpijska regata u St. Petersburgu 11.mjesto Finn, (konkurencija 41)
1996. Pedrini cup za krstaše ASSO 99, 7.mjesto (kormilar Karlo Kuret, posada Ivan Kuret, Marko i Bartul Mišura, Zlatan Zoričić)
1996. Jedriličarska regata u Hyeresu
28. travnja 1996.u konkurenciji 41 jedriličara Karlo Kuret je osvojio četvrto mjesto. Pobjednik je bio Belgijanac Sebastian Godefroid ispred Finca Jali Makile, a iza Karla su se plasirali Loof, Devotti, Presti itd.
1997.ISAF ljestvica: Karlo Kuret „finn“ 4.mjesto 3338 bodova(prvi je Šveđani Fredrik Loof sa 3531 bodom.)
1997.Riva del Garda , klasa finn, 3.mjesto(50 skipera) devetorica olimpijci iz Atlante.
1997.Međunarodni tjedan Anzio(Italija), klasa finn, 2.mjesto
1997. Hyeres, (Francuska) klasa finn, 5.mjesto ( 42 skipera)
1998. ISAF ljestvica: Karlo Kuret „finn“ 4.mjesto ( prvi Sebastien Godefroid, Belgija)
1998. Anzio (Ita), klasa „finn“ 4. mjesto (konkurencija 32 fina)
1998. Hyeres, klasa „finn“, 9.mjesto (konkurencija 60 jedrilica)
1998. Medemblik, (Nizozemska) klasa „finn“, 9.mjesto (70 kormilara)
1998.Predolimpijska regata Atena 98. pobjednik predolimpijske regate Atena 98. Koja se održala u Pirejskoj luci. 28-godišnji Labudaš je odlično počeo sezonu pobjedivši brončanog s EP-a 97 u Splitu, Emilia Papathansia.
2000. Sail Melbourne, Australija, klasa finn, 5. mjesto (konkurencija 23 najbolja svjetska finna)
2001. Medemblik (Nizozemska) klasa finn, 22. mjesto ( 64 jedriličara)
2002. Garda (Italia) GRADE 2, klasa finn, 1. mjesto
2002. Hyeres (Francuska), klasa finn, 3. mjesto
1998.
Ove godine pojavila su se jedra izrađena od laminata, koja su upola lakša od klasičnih dakronskih. Primat odnose jedra napravljena u jedrariji „Victory“ Riječkih vlasnika Zvonimira Bezića i Željka Perovića te Karla Kureta. Sa jedrima „Victory“ jedri aktualni svjetski i olimpijski pobjednik Kusznierewiez.
Funkcije: u klubovima, športskim savezima
2000. Potpredsjednik Svjetske federacije klase finn.

Ostalo: skice, događaji, posebnosti (po volji)
1996. ACI Ronhill Cup – Rovinj , Jedriličari Karlo Kuret, Ivan Kuret, Bartul Mišura i Marko Mišura su dobili veliko priznanje što su postali članovi posade poznatom svjetskom jedriličaru Novozelanđeninu Chrisu Dicksonu (višestrukom sudioniku America
s Cupa) na regati ACI Ronhill Cupa.

Izjave:
1995.
U žici je tajna uspjeha, nečemu što se duboko nalazi u tebi, čime još kao dječarac prvi put odeš u brod. Samoprijegor i rad također su i te kako značajni, moć zapažanja da u hipu analiziraš svoje poteze, otkrivaš greške kako ih sutra ne bi ponovio. Jer jedrenje je dvoboj, igra s vjetrom ćudljive prirode koji te stalno želi prevariti.......
Sam u brodu: Između mene i pripadnika samoga svjetskog vrha nema drastičnih razlika. Nisam lošije opremljen od njih, stvar je, dakle, samo u treningu. Međutim, ja nemam ni trenera ni sparing- partnera i to je ono presudno. Teško je ići naprijed kad treniraš sam umjesto da kao ostali vježbaš zajedno sa dva-tri jedriličara otprilike jednake vrijednosti. Samo takvim radom, oštrim vježbanjem i odmjerom snaga može se napredovati.
IJ.1999.
Nakon što je propao plan da se angažira poznatog svjetskog trenera Austrijanca Stephana Hessa za glavnog trenera Karla Kureta, prihvaćen je prijedlog Kureta i angažiran je Tonći Antunović, taktičar ACI Match Race Team Croatia.
2001.
Karlo Kuret se ustalio prema svjetskom vrhu. Dugi niz godina osigurano mu je mjesto u Top Tenu, na najnovijem rankingu nalazi se na 4 mjestu . Redoslijed koji je sačinjen nakon što se odjedrilo SP 2001. ISAF-ova ljestvica izgleda ovako: 1. Mateusz Kusznierewicz (Poljska), 2. Sebastien Godefroid (Belgija), 3. Emilios Papathanasiou (Grčka)
2002.
Karlo Kuret klasa finn ( Labud-Split) i Mate Arapov klasa laser (Mornar-Split) osvojili su osma mjesta u svojim klasama.
2002.
Izjava za Sportske Novosti (01.08.2002.) novinar Zdravko Reić:
JEDRILIČAR KARLO KURET IZBORIO SE ZA SVOJ ČETVRTI NASTUP NA OI – U ATENI 2004.

NAKON SYDNEYA BROD MI SE ZGADIO, A ONDA ME SUPRUGA OPET GURNULA
„Mislio sam da će moj klimaks biti u Sydneyu. I nisam planirao nastavaljati. No, lako vam je žabu natjerati u vodu. Stvarno sam mislio da je gotovo i da više neću u taj jedriličarski ring, ali supruga mi je ponudila rješenje – da manje treniram i pokušam.
Pitanje: Sad je Sydney daleko, jeste li došli do zaključka zašto niste uspjeli?
Kuret: Ispada da sam bio izmoren ili iznerviran svim tim igrama koje su prethodile odlasku u Sydney. Mučna je to situacija koja se događa između HOO-a i HJS-a, svi su htjeli preko mojih leđa doći do Sydneya. Tako je išao v.d. izbornik Igor Božičević, dobar čovjek koji o jedrenju zna vrlo malo, da ne kažem kako nema pojma. On je bio na Igrama, baš da mu stražnjica vidi put.
Pitanje. Uvijek se takvo pitanje provlači, stalno neki upadaju, pa ih nema, kako to da vi nemate fiksnog trenera?
Kuret: Nikako ne bih želio ispasti prepotentan, ali otkako znam za sebe sebi sam bio najbolji trener. No, kad sam ipak našao rješenje, kad se Tonči Antunović prihvatio posla, što mi je mnogo značilo, došlo do uobičajenog ping-ponga tko će ga plaćati, HOO ili HJS ili ćemo naći sponzora. Onda sam se dogovorio s prijateljem i znalcem Darkom Šupukom, ali je on sad našao bolje plaćen posao. Mi smo vam jedriličari osuđeni da smo sebi i treneri i vođe puta i sve... Na primjer sad smo u Turskoj na Europskom prvenstvu Marin Mišura i ja bili sami. Drugi imaju prave stožere: vođe puta, trenere, kondicijskog, pa liječnika, fizioterapeuta, vozača, ekonoma. Ma dobro, ne tražim nemoguće, ali ipak morali bi uživati veću podršku. Danas mogu kazati da mnogo dugujem jedino dr. Damiru Sekuliću, kondicijskom treneru s kojim radim od 1999. i kojeg sam preporučio svim našim jedriličarima.
2002.
Mario Garber, sportski novinar: Naš najbolji jedriličar otputovao u Novi Zeland na poziv tamošnjeg olimpijskog kandidata Cliftona Webba koji mjesec dana želi trenirati i učiti od drugog na svijetu. Tu počinje priča o žalosnoj pojavi da znanje i talent cijene i prepoznaju bolje u svijetu nego kod nas u Hrvatskoj, naravno ne samo u Kuretovom slučaju.

Treneri Karla Kureta
U 2002 godini kratko vrijeme je bio trener Darko Šupuk (27) profesionalni jedriličar i uspješni ACI-jev match racer. Tjelesnu pripremu je vodi prof. Damir Sekulić ( olimpijski program Atena 2004) Logističar Lukša Cicarelli.